Hrvatski kantautor i pop-rok pjevač Masimo Savić oduševio je i raznježio posjetioce nikšićkog „Bedem festa” na kojem je učestvovao prve večeri. Atmosfera je, kako je rekao nakon nastupa na Tvrđavi, bila mnogo iznad njegovih očekivanja, a festivali inače, smatra on, nijesu propaganda već je publika ta koja opravdava sve ono što festival hoće da kaže, a nikšićki je dobio visoku ocjenu. Iza sebe ima više od dvadeset studijskih albuma, ali već uveliko priprema nove i uporedo radi na više projekata.
-Procesi stvaranja su mi strahovito dugi, ljudi to ne znaju. Tek mi je izašao novi album, a ja već radim na sledećem i na onom koji će uslijediti, i na onom nakon toga - kazao je on.
Upravo ta posvećenost razlog je što još uvijek nije objelodanio pjesmu koju je uradio sa kanautorom iz Nikšića Mikijem Vukićevićem koji je preminuo prije nekoliko godina. Pjesma je izuzetno teška i govori o situaciji kako bi se mi ljudi ponašali kada bi se Isus opet rodio i opet hodao ovom zemljom.
-Tek kad je Miki preminuo shvatio sam konačno koliko su mi procesi stvaranja dugi. Njegova pjesma je vrlo filozofska, vrlo savjetodavna, da ne kročimo lošim putevima i slično. Divna je, asocira na jako puno stavri i jedva čekam da je završim. Ali, bude mi krivo kad čujem primitivne političare koji bi se opet klali, opet ubijali, i krivo mi je što se okupljamo vrlo jako i snažno oko krivih stvari, oko hljeba i igara, to jest samo oko igara. A spremni smo biti gladni - istakao je Savić.
Recept za dugovječnost karijere nema, a inače sa tim i nema problema jer smatra da je njegova karijera dugovječna.
-Moje brige su slatke brige, kako napuniti prostor, da ljudi ne stoje. To je ona slatka briga da ima previše ljudi, ali što se tiče same dugovječnosti ona će biti koliko ja budem trajao, a ja mogu večeras nestati sa ovoga svijeta. Kao što moj basista kaže- nakon nas što stvaramo muziku ostaće samo stop, plej i pauza, a ja se nadam i one emocije - rekao je Savić.
Iako je u 57. godini života, osjeća se kao da ima 19 ili 20 i u skladu sa tim i živi. Mladima danas nedostaje, smatra on, fokusiranost, a imaju na raspolaganju prevelike izbore što je u suštini i najveći problem.
-Današnji dvadesetogodišnjak pojeo bi onog mene od 20 godina. Ono što po meni jedino fali mladim ljudima je ne širina informacija, nego fokusiranost, znati nešto jako, jako dobro. Sa godinama ide zrelo gledanje na svijet. Kad sam imao 20 ili 30 godina moj mozak je bio jedna kašica, ništa. Trebalo je to razvijati, vježbati moždane vijuge i tek danas uživati u svemu kako treba. Ja živim jako dobro, ali kada vidite da ljudi oko vas ne žive dobro, da neki moraju možda ne platiti struju da bi dali za moj koncert to me onda jako rastužuje. A s druge strane me čini strašno ponosnim što ljudi odvajaju bukvalno od usta da dođu na koncert, da se tako reći oplemenjuju muzikom - istakao je Savić.
B.B.